Hadis „Posjednik virda i onaj ko je ostavio vird“
Pitanje
مَنْ أَرَادَ الْعِبَادَةَ وَيُرَائِي فَقَدْ أَشْرَكَ بِاللَّهِ، وَمَنْ قَالَ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ مُحَمَّدٌ رَّسُولُ اللَّهِ بَعْدَ الصَّلَاةِ الْفَرِيضَةِ فَقَدْ كَفَرَ بِاللَّهِ. صَاحِبُ الْوِرْدِ مَأْمُونٌ وَتَارِكُ الْوِرْدِ مَلْعُونٌ. „Ko je naumio ibadet i čini ga pokazujući se (rija), pridružio je Allahu druga. A ko je izgovorio ‚La ilahe illa-llah, Muhammedun resulu-llah‘ poslije obaveznog namaza, postao je nevjernik u Allaha. Posjednik virda (redovnog učenja)
Odgovor
Ovaj tekst nisam vidio ni u jednoj knjizi hadisa pod naslovom „hadis“. Sudeći po vanjskom smislu, ni nazivati ga hadisom nije ispravno; neke riječi [tog teksta] izravno su suprotne vjerodostojnom hadisu: عَنِ الْمُغِيرَةِ بْنِ شُعْبَةَ ﵁ أَنَّ النَّبِيَّ ﷺ كَانَ يَقُولُ فِي دُبُرِ كُلِّ صَلَاةٍ مَكْتُوبَةٍ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَحْدَهُ لَا شَرِيكَ لَهُ...
Izvor: Fatawa Mahmudijja
Pregled. Cijeli tekst se otvara uz uključen JavaScript.